"Sakupljač očiju", slepa junakinja lepo predstavljena u knjizi

Sakupljač očiju

„Sakupljač očiju“ Sebastiana Fitzeka me oduševljava isto kao i prva njegova knjiga koju sam prošle godine pročitala, ali neću sada pisati o knjizi, zapravo, ne baš o celoj knjizi, već samo o junakinji koja je slepa i koja uverljivo dočarava pravu sliku slepih ljudi danas.

Autor je pisanje ove knjige shvatio ozbiljno i potrudio se da sazna što više o životu slepih ljudi.

On sam o tome kaže:

„Tek što sam početkom 2009. na Twitteru objavio da će u mojemu sljedećem romanu važnu ulogu odigrati slijepa fizioterapeutkinja, stigle su mi prve reakcije slijepih, koji su moja djela konzumirali kao audio knjige i ponudili mi pomoć pri istraživanju — najčešće povezano s napomenom: »O nama se piše i snima toliko smeća, molimo vas da ne radite iste pogreške kao i ostali.« Bilo je to upozorenje koje sam uzeo veoma ozbiljno i koje je dovelo do toga da sam od pisanja prvih redaka nadalje bio u stalnom kontaktu s ljudima koji su ili slijepi ili im je vid oštećen. Moje istraživanje započelo je tako da sam napravio upitnik kojim sam si želio osigurati prvi pristup tom meni stranom svijetu“

Kao laik Sebastian je počeo da istražuje raspitujući se kod slepih i slabovidih ljudi.

Njegova početnička pitanja bila su:

„ Što su najčešći pogrešni klišeji? Kako sanjaju slijepi? Kako se nose sa svojom svakodnevicom za računalom, dok telefoniraju, peru rublje i tako dalje? Izbor iz originalnih odgovora možete vidjeti na: www.sebastianfitzek.de“

Na kraju, videćete i sami, odnosno, čućete ili pročitati koliko dobro je uspeo da prikaže Alinu kao slepu terapeutkinju u svojoj knjizi.

Lik Aline je dobrim delom sastavljen prema stvarnoj osobi, autor o tome kaže:

„Da izbjegnem grube pogreške, lik Aline Gregoriev osmislio sam prema jednoj postojećoj osobi: Mikeu Mayu, koji je također zbog nezgode u dobi od tri godine izgubio vid“

Na samom kraju zahvalnica autor još dodaje:

„ Tijekom posljednjih mjeseci saznao sam i naučio toliko toga zanimljivoga da sve te informacije nisam ni mogao smjestiti u jednu jedinu knjigu. Zato se igram pomišlju da Alinu i Zorbacha pustim da se ponovno pojave u nekom budućem trileru. Doduše, i to moram ovdje sasvim otvoreno priznati, osobi koja vidi poput mene nije moguće da se u potpunosti prebaci u svijet slijepih. Unatoč intenzivnom istraživanju, satima intervjua i razgovora, unatoč višestrukim samoeksperimentima, primjerice u zamračenim restoranima, i unatoč činjenici da su slijepe osobe prethodno čitale poglavlja moje knjige, zacijelo mi nije pošlo za rukom izbjeći baš svaku pogrešku u prikazu (za koje sam, razumije se, odgovoran isključivo sam). Tu činjenicu dugujem već i okolnosti da Sakupljač očiju nije stručna knjiga, nego sasvim fiktivna priča, te da Alina Gregoriev samim svojim »darom« već ispada iz okvira. Nadam se, međutim, da se u mojoj knjizi primjećuju respekt i visoko poštovanje koje gajim prema ljudima koji su svojim životom ovladali bez očnoga vida. Respekt je to koji je rastao sa svakim retkom što sam ga napisao“

Kroz Alinu Gregoriev pisac je uspeo da dočara život veoma inteligentne, snalažljive i samostalne slepe devojke koja je puna životne energije, duhovitih dosetki, elana.

Ispričao je dosta toga o životu slepe osobe, na primer:

Kako se slepi orjentišu prema zvuku,

Kako „radi“ pas vodič,

Zašto ona želi da ima ogledala, slike i svetlo koje će paliti u svom stanu,

Zašto se sve nalazi na svome mestu,

Zašto se neki slepi ljudi i deca klackaju, guraju ruke u oči i ukočeni su, a zašto drugi nisu,

Kako slepi koriste računar i telefon,

Kako sve zavisi od pristupa, inteligencije, snalažljivosti i ciljeva,

Koje pomoćne govorne uređaje koriste slepi ljudi,

Kako sanjaju,

Kakav je osećaj živeti život bez vida,

I na kraju, koliko se borila da ne bude drugačija, bar ne u onom klasičnom smislu te reči.

Alina je uspela što se tiče dobre predstave života slepih ljudi u savremenom svetu.

Gospodinu Fitzeku skidam kapu ovom prilikom, bila sam oduševljena njegovom angažovanošću i odgovornošću s obzirom na to da Alina nije bila glavna junakinja knjige, već sporedna osoba koja se u jednom mračnom i strašnom trenutku pojavila, pa ostala tu negde, prisutna k'o dah, hladnoća i mraz.

Na kraju mislim da bi bilo fer od mene prema ovom čoveku da postavim i opis knjige koju ću iz nje preuzeti, kao što sam preuzela i reči autora iz dela namenjenog zahvalama:

„Strašan, uznemirujući scenarij zločina svaki je put isti: žensko tijelo pronađeno je sa štopericom koja odbrojava u zgrčenoj, mrtvoj ruci. Otac i muž prepušten je zatim sam sebi da, u roku od četrdeset i pet sati, pronađe oteto dijete prije nego se mališan uguši, a ubojica mu iskopa lijevo oko. Alexander Zorbach bivši je policijski psiholog, koji se nakon posebno traumatičnog slučaja posvetio istraživačkom novinarstvu. Zorbach prati slučaj 'Sakupljača očiju' serijom briljantnih članaka, koji dodatno poliraju sjaj njegove žurnalističke zvijezde. No ovaj je put drugačije: istraživač se nalazi pod sjenom sumnje. Njegova lisnica pronađena je na mjestu zločina. Sakupljač očiju želi da se Zorbach pridruži njegovoj igri. Sada je on taj koji ima četrdeset i pet sati i sedam minuta da spasi dječakov život. A odbrojavanje je već otpočelo… Ovaj kompleksni i mračni psihološki triler nevjerojatne dinamike i prijeteće atmosfere ispričan je obrnuto, od kraja prema početku, iz barem dva razloga. Jedan je odgoda strave s kojom se čitatelj na kraju ipak mora suočiti. Drugi je majstorski izvedeno stvaranje napetosti od koje zastaje dah, a stranice se same okreću, do trenutka u kojem mora započinje.“

Toplo vam preporučujem ovu napetu, uzbudljivu, uverljivu i svojeglavu knjigu koja me je ostavila bez daha i koju nisam mogla da pustim da me čeka čak ni da bih išla na rođendan svoga druga.

Autor teksta: Milica Janković