Balkanska kinematografija
nije baš bogata filmovima u kojima glume osobe sa invaliditetom ili
u kojima tzv "obični" glumci glume osobe sa invaliditetom.
Čini mi se da smo sad,
ipak, bar malo fokus pomerili sa ratnih filmova na neke, ajmo tako
reći, ljudske filmove u kojima nema toliko pucnjave i sve više, i
više se govori o životu bez puškaranja.
Samim tim što su filmovi
sve manje i manje obojeni maskirnim bojama do izražaja dolaze neke
drugačije, na našem tlu brdovitom nove priče koje bi nas mogle
upoznati sa onima koji su drugačiji od nas.
Film "Goran",
zapravo, nema toliko drugačiju priču, neku koju već nismo negde
čuli, videli, pročitali, ali ima nešto što do sad kod nas nije
bilo u bližoj prošlosti prikazivano u filmu, a to je slepa osoba.
