Razgovor: Sport, sport, sport!

Petra Deša

 Danas pričamo sa Petrom Dešom o sportu za osobe oštećenog vida i o njenim iskustvima, dostignućima, putovanjima...

Petra nam je za početak o sebi rekla:

„Svijet sam ugledala 24. Studenog 1987. Godine u Rijeci. Da, ugledala sam jer sam rođena kao zdrava beba i zbrisala kući već trećeg ili četvrtog dana pošto je sve bilo u redu.

Stariji brat dao mi je ime Petra jer je tad imao neku simpatiju Petru.

Inače, dolazim s otoka Krka iz malog mjesta Omišlja gdje sam redovno pohađala vrtić i osnovnu školu. Zbot teškoća s vidom koje su se pojavila negdje oko moje druge godine nosila sam naočale i čitala uz povećalo, a kasnije sam prešla na brajicu jer više nije imalo smisla pošto je vid dosta pao.

Kretala sam se samostalno jer sam imala neki ostatak vida, nisam se dala igrala sam se s ostalom djecom, makar je bilo suza, ali sve jer smo tad bili djeca, a djeca ne razumiju.

U srednju školu otišla sam u zagreb upisavši smjer administrativni tajnik u Centru za odgoj i obrazovanje „vinko Bek“. Nisam nešto pretjerano voljela tu školu, općenito sav taj sistem, ali morala sam završiti neku četverogodišnju kako bih upisala novinarstvo što mi je bila želja još od petog razreda osnovne škole.

Završila sam srednju školu, upisala fakultet i ostala živjeti u zagrebu zbog većih mogućnosti za posao, bolje pristupačnosti grada, zbog prijatelja i društvenog života.

Trenutno živim u Zagrebu u svom stanu sa svojom Drew drugim psom vodičem i dečkom.

Radim, treniram i uživam s dobrim ljudima. „

Kojim sportovima za slepe i slabovide ste se sve bavili?

-Tijekom školovanja u Centru susrela sam se s više sportova koji su dostupni slijepim osobama pa sam se tad okušala u veslanju ali zbog nesloge u čamcu nisam ostala na vodi već sam prešla u teretanu i tamo odrađivala satove tjelesne kulture.

Kuglanu sam izbjegavala u širokom luku, bila mi je naporna i dosadna a pošto tad nisam znala pravila kuglanja za slijepe zapravo sam kuglala kao videća osoba a rezultat je bio da smo kugle tražili posvuda.

No, profesor koji je tada vodio tjelesni ipak je prepoznao moj tad još prikriveni talenat znajući kako dolazim iz sportske obitelji i više mi se posvetio i dao si truda pokazati mi kako zapravo ja moram kuglati obzirom da ne vidim.

Uz sve to, te 2005. Godine ženskoj kuglačkoj reprezentaciji slijepih i slabovidnih nedostajala je članica B1 kategorije (potpuno slijepa osoba) te su pitali profesora ima li koga, a on je predložio mene rekavši unaprijed da sam početnik ali tvrdoglava i trudim se.

Te sam godine prvi put nastupila za reprezentaciju na europskom prvenstvu osvojivši deveto mjesto od njih deset pojedinačno, a peto sa svojom ekipom s kojom ću u sljedećim godinama nizati samo vrhunske rezultate i neću tek tako silaziti s postolja.

Petra Deša

Da li se kuglanje za slepe razlikuje po nečemu od klasičnog kuglanja koje treniraju ljudi bez oštećenja vida?

- Kao slijepa kuglačica kuglam s mjesta u raskoračnom stavu. Kuglam u B1 kategoriji što je kategorija potpuno slijepih. Obzirom da neki imaju ostatak vida, svjetlo, sjene ili neke obrise svi kuglači u mojoj kategoriji imaju i neprozirne naočale, a dodatno na prvenstvima i flastere preko očiju jer je u prošlosti dolazilo do varanja.

Baca se 120 hitaca kroz četiri staze pa sve to traje nekih sat vremena plus zagrijavanje prije i istezanje poslije nastupa.

Bacam s dvije ruke a dodavač mi dodaje kuglu i ispravlja svaki moj hitac i govori mi poziciju pogođenog čunja i tako stvaram sliku jer znam kako su čunjevi postavljeni i trudim se ispraviti sljedeći.

Do sad se mogu pohvaliti najboljim rezultatima svaki preko 600 što je za B1 kuglače izvrsno, ali katkad i ja padnem što je sasvim normalno za svakog sportaša i stoga samo treniram i treniram, ne odustajem i kad ne ide.

Kuglanje za slijepe razlikuje se od redovnog samo u načinu kuglanja ostalo je isto. Kuglane su iste, s istim kuglama se igra, ali videći kuglači igraju takozvano čišćenje što znači da po stazi bacaju 15+15 s tim da prvih 15 hitaca izbacaju normalno te se svaki srušeni hitac zbraja, a drugih 15 čisti se postava. Dakle, prvi hitac četiri, ostalo je još pet čunjeva koje treba srušiti idućim hicem.

To su postave i tu slijepi ne mogu parirati jer treba vidjeti poziciju.

Koliko dugo se bavite kuglanjem?

• Treniram već 12 godina, možda puno, možda malo ali dovoljno za sve postignute rezultate a najviše se ponosim što sam već četvrtu godinu za redom prvakinja na svim prvenstvima što svjetskim što europskim a uz to i svjetska rekorderka. Moje rezultate prepoznaju mnogi, pa i naša Vlada što nagrađuje vrhunske sportaše godišnjom nagradom, Hrvatski paraolimpijski savez koji me proglasio za najbolju sportašicu u neparaolimpijskim sportovima četiri godine za redom te još mnogi.

Znamo da se bavite i skijanjem, pa kad ste već tu da pitamo malo i o tome. Za početak nam recite da li imate strah kad stanete na skije ili dok klizite snežnim pokrivačem?

- Kako sam već spomenula, dolazim iz sportske obitelji gdje je stariji brat kickboxač od svoje 12. Godine. Svakodnevno je trenirao, donosio kući medalje i pehare i bila sam ponosna što sam njegova sestra maštajući kako bi i ja trenirala neki sport ali tada u Omišlju nisam imala što i gdje zbog problema s vidom pa sam tek u srednjoj zapravo započela svoj sportski put. Kasnije je naš tata ušao u kickboxing kao sudac i napredovao te je i on zajedno s bratom vikendima putovao dok smo mama i ja čekale i bile ponosne svakim danom sve više.

Mama je rekreativka. Voli odbojku, rukomet a katkad i boća sa svojim prijateljicama, strastveno prati sport i odatle ta moja ljubav za sportom.

Nisam kućna muha, ne volim biti u zatvorenom a kuglanje je sport u zatvorenom i cijelu godinu provodimo unutra pa sam tako tijekom srednje škole imala priliku naučiti skijati.

2006. godine prvi sam put stala na skije i nikakav strah nisam imala. Učitelj me pitao odmah na početku: „vjeruješ li mi?“ ja sam mu rekla da i takosam proskijala.

Da li vas prati neko ko vidi dok skijate?

- Kao slijepa skijašica uvijek imam svog vodiča koji skija ispred mene a ja ga slijedim po glasu i pratim svaku uputu u najsitniji detalj jer on zapravo na brdu odgovara za mene pošto nismo sami na skijalištu.

Skijam rekreativno tijekom zimskih dana dok na Sljemenu ima snijega. Uživam, svjež zrak, super društvo i razgibavanje nakon cijelog tjedna na poslu gdje sjedim.

Da li ste nekada doživeli neku veću povredu tokom godina treniranja?

- Kuglam, skijam i odrađujem kondicijski trening gdje si postavljam visoke, a katkad i previsoke ciljeve i tako dovodim svoje tijelo u mogućnost ozljede, ali uvijek imam kvalitetnu osobu uza sebe.

Ali ipak pred dvije godine imala sam ozljedu koja me stajala tromjesečnog oporavka uoči svjetskog prvenstva. Jednostavno, tad sam preforsirala svoje tijelo skijavši, kuglavši i odlazeći na kondicijski trening.

Ta ozljeda je sad iza mene, trenutno sam kondicijski smanjila iz straha od ponovljene ozljede, ali po završetku europskog prvenstva početkom lipnja ove godine namjeravam se vratiti u teretanu jer ujedno tad imamo i zasluženu pauzu mjesec i pol od kuglanja a nikad pravi sportaš zapravo ne pauzira.

Da li se dovoljno ulaže u sport za osobe oštećenog vida?

- Kao vrhunska sportašica imam potporu Hrvatskog paraolimpijskog saveza koji meni i svim sportašima osigurava određene pogodnosti pa i stipendije, pravo na fizioterapeuta i vitaminizaciju što ostvarujemo plasmanom na velikim natjecanjima.

Da, brinu se, svake godine je sve više potpore, ali još nedovoljno i nećemo tek tako biti ravnopravni s paraolimpijskima jer smo mi kuglači neparaolimpijci ali kažem, vremenom će sve doći na svoje jer svake godine donosimo desetak medalja s velikih natjecanja.

Da li imate osiguranu adekvatnu opremu za treninge ili je morate nabaviti sami?

• Sama sam na sebe ponosna, trudim se i dalje, treniram često a opremu za trening osiguravam si sama obzirom da kao vrhunska sportašica prve kategorije primam od grada stipendiju i mogu si priuštiti, ali mi ne treba puno. Odjeća, kratka ili duga ovisno o godišnjem dobu i kvalitetne tenisice, najčešće one za dvoranski sport koje ne proklizavaju.

Koliko je javnost zainteresovana za paraolimpijske sportove i da li su ravnopravni u svakom smislu te reči sa redovnim sportovima na svakidašnjim olimpijskim igrama?

• Javnost je zainteresirana za praćenje sporta za osobe s invaliditetom, ali medijski smo slabo popraćeni i kad jesmo to je više onako prolazno, pol sata možda dnevno ili samo kadrovi, ali naša javna televizija unazad nekoliko godina trudi se pokriti paraolimpijske igre a glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog saveza nastoji plasirati informacije na što više mjesta.

Petra Deša sa ekipom

Da li često putujete zbog sporta i da li vam se to dopada?

- Što se tiče sudjelovanja na natjecanjima, tijekom godine jednom do dvaput mjesečno imamo natjecanje kroz Hrvatsku kuglačku ligu diljem hrvatske a krajem svibnja imamo prvenstvo europsko ili svjetsko ovisno o rasporedu.

Obišla sam s kuglanjem nekoliko europskih gradova i svakako se tome veselim makar su boravci ondje za vrijeme prvenstava zamorna jer smo po 12 sati na kuglani, treba se naviknut na neobičnu prehranu kada smo primjerice u Poljskoj ili odrediti koju kavu ćemo pit jer smo u slovačkoj ali sve u svemu uvijek mi je drago otići na put, ponovo vidjeti poznanike kuglače iz drugih zemalja makar s nekima komuniciram preko društvenih mreža i tijekom godine ali, uživo je ipak ljepše.

Hvala puno Petri što je podelila svoje iskustvo sa nama.

Želimo joj puno sreće i uspeha na predstojećim takmičenjima isto kao i na privatnim poljima.

Autori članka: Petra Deša i Milica Janković